Čitati ili ne

Čitati ili ne

Jedna od grešaka koju mnogi čine kada je riječ o javnom nastupu jeste previše razmišljanja. To je zapravo greška koju činimo u mnogim drugim stvarima, ali u javnom nastupu posebno: šta će drugi reći, šta će misliti, kako će reagovati, hoće li im se svidjeti, možda ovo ipak nije dobro, šta ću sa rukama, gdje da gledam. Previše razmišljanja će vas ‘ubiti’ i vaš nastup učiniti katastrofalnim. Previše razmišljanja pažnju vam odvlači na nebitne stvari. Kada izađete na scenu tada je gotovo. Tada se fokusirate samo na svoj nastup.

Taj strah i to razmišljanje neće biti ništa manje ako budete čitali vaš govor, ili još gore – ako ga budete učili napamet. Govor se ne uči napamet i govor se ne čita. Novine se čitaju, eseji, knjige, ali govori ne. Zato se i zove govor, jer se govori. Kada ovo kažem učesnicima na svojim radionicama, mnogi me gledaju skeptično, misleći: kako ću ja izaći i govoriti bez papira, ili da čitam?

Imam ja i polisu osiguranja u slučaju požara, ali se ne nadam da će mi kuća izgoriti

Moguće je. Ne morate biti bez papira, ali možete da ne čitate. Ima jedna angedota sa Winstonom Churchillom koji je bio poznat kao dobar govornik. On svoje govore nije čitao, ali je uvijek ispred sebe imao papire. Jednom su ga upitali: ”Premijeru, šta će Vam ti papiri kada ih nikako ne gledate?” On je odgovorio: ”Imam ja i polisu osiguranja u slučaju požara, ali se ne nadam da će mi kuća izgoriti”.

Dakle, isto je i sa govorom. Treba da imate bilješke! Ali bilješke! Ne cijeli tekst, ne pune rečenice. Odnosno, to su tzv. kartice. To je papir A5 formata (polovina A4 formata). Na tim karticama zapisat ćete samo glavne misli, crtice; ne cijele rečenice i paragrafe. Npr. ako govorite o arhitekturi u Sarajevu kroz razne historijske periode i želite da kažete nekoliko riječi o Vijećnici, kao jednom od najpoznatijih simbola Austrougarske vladavine, onda će ta crtica/bilješka izgledati npr. ovako:
Vijećnica – Austrougarska – simbol – najreprezentativnija – spoj istoka i zapada.

Dakle, ova biješka vam služi da se ne ”izgubite”, da se ne zbunite, da pratite sami sebe i svoj govor. Naravno, da biste mogli govoriti na ovakav način morate se spremiti, morate vježbati. Ukoliko nećete vježbati i odvojiti vrijeme, onda je bolje da pročitate govor. Ali znajte da efekat neće biti ni blizu onoga kada govor izlažete bez čitanja.