Zlatno pravilo

Zlatno pravilo

Ljudi me cijene zbog moje inteligencije. Sva moja inteligencija leži u sljedećem: kada imam temu o kojoj ću govoriti, temeljno je proučim. I danju i noću razmišljam o njoj. Istražim sve njene aspekte. Moj um postane obuzet tom temom. Dakle, trud koji ja uložim jeste ono što ljudi vole da nazovu plodovima intelekta. To su plodovi rada i razmišljanja“ (Aleksandar Hamilton)

U prošlom blogu govorio sam o važnosti pripreme, odnosno organizacije i o koracima koje organizacija podrazumijeva, naglasivši kako je dobra organizacija pola završenog posla, odnosno kako se sa dobrom organizacijom rješavamo pola treme. Danas pišem o onome što rješava drugu polovicu. To je vježbanje.

Govorništvo kao sport

Govorništvo je kao sport – ako ne vježbate i ne trenirate, nema uspjeha. Uostalom, kao i svaka druga vještina. Jer, vještina se stiče, trenira, vježba i usavršava; sa njom se čovjek ne rađa. A govorništvo jeste vještina. Onoliko koliko budete vježbali, toliko ćete biti dobri govornici. Pogledajte samo karate, kung-fu majstore; koliko puta vježbaju i ponavljaju jedan udarac?! Samo jedan! Vježbaju dok taj udarac ne postane perfektan. Tako je i sa govorništvom. Demosten, jedan od najvećih govornika svih vremena, mucao je. Ali je svakodnevno vježbao i radio dok nije savladao tu prepreku (stavljao kamenčiće u usta i tako govorio; derao se uz vjetar; govorio pored rijeke nadjačavajući njen huk).

Kraljev govor

Vjerovatno vam je poznat i film „King’s speech“, snimljen po istinitom događaju o kralju koji bi skoro potpuno izgubio moć govora kada bi trebao da se obraća javnosti. Međutim, uspješno je savladao prepreku. Kako onda možete pomisliti da vi ne možete? Mnogo je još primjera koje ćemo spominjati. Ali, ako vam ovi navedeni izgledaju nerealno i daleko, uzmite bliži primjer – mene , osobu koja je imala strašnu tremu kada je trebala da govori pred bilo kime, a kamo li masama, a danas organizuje seminare/treninge/radionice na temu govorništva i javnog nastupa, podučavajući druge kako da govore i poprave svoj javni nastup. O tome iskustvu pročitajte u blogu „….

Da se mi vratimo na vježbanje. Nisam ni sanjao da bih jednog dana mogao da vodim otvorenje „Vijećnice“. Možda je moja najbolja odluka bila što nisam odustao od toga, iako sam se prepao. A mogao sam kazati nadređenoj osobi: nisam ja za to, angažujte nekoga drugog. Nisam. Vjerujte, sada kada pokušavam da se sjetim zašto to nisam uradio, ne znam. Jer, ja prosto nisam vidio logiku u tome da ja, koji nikada nisam imao takvo iskustvo, niti znanje, vodim otvorenje jedne takve manifestacije. Na svu sreću ne rekoh. Ne bih se imao cijeli život čime faliti. 

Vježba za govorništvo

Naravno da je bilo treme. Naravno da je za jedan takav nastup trebalo vježbati i dobro se pripremiti. Šta i kako sam radio? Prvo sam stao pred ogledao i vježbao. Da! Pred ogledalo. Pričao i gledao sam sebe. Skoro svi imamo neke „tikove“ kojih nismo svjesni do onog trenutka dok se pažljivo ne počnemo posmatrati. Sljedeći korak bio je vježbanje pred živim bićima.  U ovom slučaju, pred roditeljima i braćom.

Najbolji način da se riješite treme jeste upravo ovo – vježbanje pred ljudima. To može biti jedna osoba, ne mora više – brat, sestra, rođak, drug, cimer, svejedno. Probajte i vidjet ćete koliko je teško nastupati čak i pred ljudima koje dobro znate, ili sa kojima čak provodite svaki dan. Zašto? Pa jednostavno nismo navikli da budemo u centru pažnje. Pozornica i govornica nam nisu prirodni ambijent, to nije nešto na što smo navikli. I odatle se stvara ta trema i osjećaj nelagode. A naravno i od očiju „uprtih“ u nas.

Bez treme

Šta se poslije desilo u Vijećnici? Vjerovali ili ne, nisam imao treme nikako. Nevjerovatno, ali je tako. Čak ni sam sebi nisam vjerovao u tom trenutku. Dok sam govorio u podsvijesti sam mislio: „Pa Bože, je li ovo moguće? Je li moguće da se ne tresem nimalo, da ne osjećam nervozu u želucu?“ Bilo je moguće.  Kako? Pa tako što sam već pred svojom porodicom prevježbao. Već sam osjetio taj osjećaj nelagode, straha i treme. Poslije vam postaje svejedno. Ako možete govoriti pred pet ljudi, onda možete i pred 50. Broj publike poslije postaje apsolutno nebitan.

Drugi način na koji možete vježbati jeste snimanje mobitelom. Jednostavno, snimite se i pregledate nastup. Probajte. Iznenadit ćete se koliko se razlikuje od onoga što ste očekivali. I naravno, onda ponavljate (i svaki put se snimate) sve dok ne budete zadovoljni svojim nastupom. I onda taj nastup samo prenesete na pozornicu. 

Ovo su metode koje ja koristim i koje su u mom slučaju sto posto uspješne i efikasne. Ovo su metode koje preporučuju i svi svjetski stručnjaci. Morate vježbati. Bez vježbanja nema napretka. Probajte (iako ste možda skeptični) i vidjet ćete koliko je efikasno.

Ima li još metoda? Naravno da ima… 

(Slika: http://blog.ketchum.com/3-tips-for-giving-a-ted-like-presentation/)