Lijek za sve

Lijek za sve

Ako lijepa riječ otvara gvozdena vrata, onda srdačan, topao i iskren osmijeh ruši sve moguće barijere.

Kada ste predavač, vi kreirate atmosferu, vi zadajete tempo i ritam. Ako ste vi ‘mrtvi’, bit će mrtav i vaš nastup i prezentacija, a onda naravno i publika. Kako se vi postavite prema publici, tako će se i publika postaviti prema vama. Ukoliko želite da imate pažnju publike, morate biti energični, a taj nivo energije mora biti konstantan. U ovom slučaju ne dajete vi ocjenu, nego publika. Možete misliti da ste energični koliko god hoćete, ali ako publika ne reaguje tako, onda niste. Dakle, bitno je mišljenje publike o vama, a ne vaše mišljenje o samima sebi.

PRVO OSMIJEH, PA PRIČA

Jedan od načina da održite energiju, da odmah privučete pažnju publike i dobijete njene simpatije, jeste osmijeh. Je li vam se ikada desilo kada vas neko pozdravlja sa osmijehom, da se vi niste nasmijali, da niste na isti način uzvratili osmijehom? Vjerovatno nije. Ukoliko jeste, onda ste baš neki rijedak slučaj. Ili ste imali baš katastrofalan dan. Mada, kada imate i katastrofalan dan, osmijeh druge osobe će izazvati osmijeh i na vašem licu. Osmijeh ima nevjerovatne efekte.

Ovo vrijedi i za javni nastup. Prva stvar koju treba da uradite kada dođete na pozornicu i za govornicu, nije da počnete govoriti, nego da zastanete, napravite pauzu od dvije/tri sekunde, nasmiješite se publici srdačno i iskreno i onda počnete govoriti. Ako to već niste doživjeli, samo nagađati možete kakav efekat ćete proizvesti.

Osmijeh znači da se ugodno osjećate, da vam je lijepo, da vam godi okruženje, da nemate straha, da ne osjećate nelagodu. Sve to publika zna prepoznati, a kada prepozna, onda to cijeni. Isto kao što prepozna i suprotna osjećanja i stanja. Ako vama nije lijepo, kako očekivati da publici bude lijepo?

Vi koji imate tremu od javnog nastupa, možda ćete sada reći: od silne treme koju imam, osmijeh mi neće ni naumpasti. Upravo je osmijeh lijek za tremu. Daje vam vremena da se ‘’saberete’’ i da tremu stavite pod kontrolu. Morate probati to. Ja mogu ovdje napisati deset stranica, ali dok ne probate nećete znati. Osobe koje imaju tremu počnu odmah da govore, želeći da se što prije riješe i nastupa, a i treme. Međutim, to ne pomaže u rješavanju treme. To što ćete zastati, pogledati prisutne, nasmiješiti se, dat će vremena tijelu da se navikne na novo okruženje. Jer, upravo to novo okruženje, ta činjenica da smo u centru pažnje, je ono što između ostalog proizvodi tremu.

Kada se rukujete s nekim, čvrsto stisnite ruku, nasmiješite se i gledajte osobu u oči. Kada pozdravljate nekoga preko ulice, nasmiješite se. Nemojte samo mahati.

Osmijeh… ne košta ništa, a donosi puno…