Nikad je nećeš vratiti

Nikad je nećeš vratiti

Mi vladamo našom riječju dok je ne izgovorimo. Kada je izgovorimo, ona vlada nama.

Mnogi od nas učinili bi, napravili, postigli mnogo više da smo imali pravo ohrabrenje. Ohrabrenje nije nužno, ne znači da nećete uspjeti ako vas niko ne ohrabruje. Međutim, puno je lakše kada je tu, kada ima neko da vam kaže: ‘’Samo naprijed’’. Kada ima neko da vam kaže: ‘’Uradi to, šta te briga šta će reći svijet, ja sam tu’’; ‘’Ovo si super napisao, fantastično (iako to ničemu ne valja). Hajde napiši još stranica, pa da opet pregledam, a onda da sjednemo, pa to zajedno ‘popeglamo’.’’

 

Bez ohrabrenja se može uspjeti, naravno. Ljudi su uspijevali i uspijevaju još uvijek. Nismo svi isti. Nekome je ohrabrenje to što nema ohrabrenja. U njemu proradi inat. Ja nisam takav. Odnosno, nisam bio takav. Sada jesam. Sada mi ne treba nikakvo ohrabrenje. Sada sam sām sebi ohrabrenje i motivacija. Ali, trebalo je dosta vremena da dođem na ovaj nivo, bezbroj puta prevrtanja želuca, proklinjanja, psovanja, sumnje u samog sebe… ‘’Mi vladamo našom riječju dok je ne izgovorimo. Kada je izgovorimo, ona vlada nama’’, rekao je Alija ibn Ebi Talib. Jednom kada izgovorite riječ ne možete je vratiti. Ohrabrujte ljude oko sebe. Kao što ne možemo vratiti izgovorenu riječ, nećemo moći ni vratiti ljude koji odu. Baš zbog naših riječi.

 

NAJMOĆNIJE ORUŽJE

 

Riječi su zaista najmoćnije oružje. Riječima od čovjeka možemo napraviti čudo, a možemo ga i ‘’ubiti u pojam’’. Ljudi će zaboraviti mnoge stvari, zaboravIt će lošu uslugu, zaboravit će loš proizvod, zaboravit će možda čak i neke veće probleme, ali rijetko kad će zaboraviti način na koji ste se ponašali prema njima i osjećaj koje je takvo ponašanje u njima proizvelo.

 

Nedavno sam bio u jednom hotelu, prišao sam recepciji i kada sam rekao šta i koga trebam, mladi recepcionar me je najljubaznijim mogućim glasom upitao: ‘’Vaše cijenjeno ime?’’ Ovako pismenim putem to ne izgleda i ne zvuči ni blizu onome kako je uživo. Međutim, to je možda najljubazniji način na koji mi se iko ikad obratio. Bio sam u mnogim hotelima, ali ovo je bilo po prvi put da sam se osjećao zaista bitnim.

 

Naravno, naše samopouzdanje ne smije i ne treba da ovisi o riječima drugih ljudi upućenih nama. Ali, lakše je kada nam neko uputi lijepu riječ. Nismo ni svi isti. Neko ima samopouzdanja, ali mu treba malo vjetra u leđa. Taj vjetar u leđa može upravo biti lijepa riječ. Vjetar u leđa koji dadnemo drugima bit će vjetar i nama. Ako smo imalo normalni, to što smo uticali da drugima bude lijepo uticat će da i nama bude lijepo.