Odbacite opravdanja

Odbacite opravdanja

  • Post category:Motivacija

Putovanje od hiljadu milja počinje jednim korakom.
Negdje i nekad morate početi. Što više čekate, to će biti teže. Krenite i usput učite. Svakako ne možete sve znati. Ne postoji pravi momenat. Pravi momenat je sad i uvijek!

U prošlom tekstu pisao sam o strahovima koji osobu sputavaju da krene za svojim snovima, da krene u realizaciju svojih ciljeva i želja. Ti strahovi rađaju opravdanja kako bismo olakšali svoju savjest i naše odustajanje sebi učinili prihvatljivijim; kako bismo sebe lažno ubijedili da smo pokušali i kako bismo sebe ubijedili da to nešto što želimo ipak nije za nas.

Ibrahim Elfiky, jedan od najpoznatijih arapskih autora o liderstvu, samousavršavanju, motivacijii, navodi nekoliko vrsta opravdanja kojima ljudi pravdaju svoje odustajanje od ciljeva.

  • Psihičko stanje – pravdamo se našim navikama: ja sam takav; ne mogu to promijeniti.

  • Porodično stanje – roditelji me ne podržavaju; otac me ne razumije.

  • Društvena situacija – takve su okolnosti; vidiš kakvo nam je društvo, ja tu ne mogu uspjeti;

  • Profesija – radim takav posao od kojeg nemam vremena da radim bilo šta drugo; da se usavršavam, itd…

  • Materijalno stanje – da imam novca drugačije bih ja to uradio; ovo što ja imam nije dovoljno ni za šta.

  • Fizičko stanje – nisam sposoban; imam hiljadu mahana..

Pronalazite li se i u jednom od ovih opravdanja? Ja sam se pronašao u mnogim. Pronalazim se još uvijek. Ali, konstantno radim na tome da ovih strahova i opravdanja bude što manje, sve dotle dok ih potpuno ne nestane, odnosno dok ne naučim da ih ignorišem. Znam, nije lahko. Ali, krenimo zajedno od ove činjenice: svi strahovi i opravdanja su posljedica naše nedovoljne hrabrosti i odlučnosti, lošeg stava i podsvijesti.

Nijedan od strahova nije realan. Zamislite da ste zavezani i zarobljeni. Prvo pitanje je hoćete li sjediti i čekati ili ćete pokušati da se oslobodite. Ako vam je imalo stalo do života, uradit ćete ovo drugo. Ono što je najvažnije jeste da ne možete otići niže od nivo na kojem se već nalazite. Dakle, ako pokušate da se otrgnete i da pobjegnete, a ne uspijete, opet ćete ostati na istom mjestu. Ali, ako uspijete da se otrgnete i pobjegnete, ni vi ne znate koliko daleko možete stići. Ali, prvo morate pokušati. Ako ne pokušate, nikada nećete saznati koliko daleko možete otići, nikada nećete znati koliko uspješni možete postati. Naravno, nije dovoljno samo jednom probati. Da ste zarobljeni, da li biste samo jednom trgnuli lance i odustali kada biste vidjeli da ne ide? Ne biste! E takvi treba da budete i u svakodnevnom životu.

Pokušavati dok ne uspijete; trgati i ”potezati lance dok se ne oslobodite”; baš kao i beba – ustajati i padati, sve dok konačno ne prohodate.

(Slika: http://www.askmen.com/money/career/how-to-be-fearless.html)