Power Point – saveznik ili neprijatelj

Power Point – saveznik ili neprijatelj

Prije dvije godine, kada sam tek počeo da se bavim govorništvom, javnim nastupom, prezentacijskim vještinama, pročitao sam tekst u jednom američkom magazinu koji kaže kako je Power Point katastrofa, te kako treba izbjegavati korištenje istog. Uporište su našli u tome što velika većina profesora svoje lekcije napiše u Power Pointu i te prezentacije proslijedi studentima, a onda oni uče samo iz tih slajdova, ne dotičući knjigu uopće. Tada kada sam to čitao, imalo je smisla. Danas više ne. Naučio sam, vidio i uvjerio se da nije Power Point kriv za loš nastup ili lošu prezentaciju, nego je kriv predavač/prezentator, jer ne zna koristiti Power Point, jer ne zna njegovu suštinu i suštinu javnog nastupa i prezentacije generalno.

Suština Power Point prezentacije, ali i svakog drugog sredstva (Prezi, Keynote), nije da kažete i napišete sve što imate, nego samo ono najvažnije. U suprotnom, nema potrebe da dolazite na prezentaciju ili nastup, nego publici pošaljite svoju prezentaciju, pa nek sve sami pročitaju. Ako u prezentaciju stavite sve što imate, onda ste vi suvišni.

Suština Power Pointa jeste da vam bude ”asistent, pomoćnik”, a ne da igra glavnu ulogu. Power Point je tu da pomogne vama, a ne vi njemu; vi igrate glavnu ulogu, a Power Point igra sporednu. U suprotnom, publika će biti zbunjena.

Prvo pravilo koje trebate ispuniti da biste to postigli jeste: ŠMTB – Što manje, to bolje. Dakle, što manje teksta, to bolja prezentacija. Na taj način izbjeći ćete ”trku” sa Power Pointom. Ako imate puno teksta, ljudi neće znati na šta da se fokusiraju – da li na vas, ili na prezentaciju. Ako se fokusiraju na prezentaciju i počnu da prepisuju sa slajda, vi ste izgubili njihovu pažnju, vi više niste u fokusu. Još gore postaje onda kada prebacite na sljedeći slajd, a ljudi nisu uspjeli prepisati ono što su htjeli, jer tada nastaje dilema u glavama ljudi: ”Da li sam propustio nešto važno? Da li je ono uopće važno? Nisam stigao prepisati, sad mi fali važan dio”. Tada čak prestaje i interesovanje za prezentaciju, jer ljudi ne mogu da prate. To je upravo situacija u kojoj vam je Power Point neprijatelj.

Zajedno sa govorom, Power Point ima tri cilja:

  1. Da informiše publiku. Odnosno da publika nešto nauči.
  2. Da drži pažnju publike. Ako prvi cilj nije ispunjen, ni drugi nije moguć. Jer, kako ćete nekoga nečemu naučiti ako ne držite pažnju te osobe?!
  3. Da motiviše publiku. Dakle, da svojim govorom, nastupom, prezentacijom učini da publika dadne odgovor kakav predavač želi, odnosno da ih motiviše na akciju.

To možete postići samo ako vam je Power Point saveznik. Pored principa ŠMTB, postoji ih još nekoliko.