Volite li starke

Volite li starke

Ništa ne možemo izgubiti time što ćemo biti ljubazni i nasmijani, a puno možemo dobiti. Ništa ne možemo dobiti time što ćemo biti grubi i bezobrazni. A puno možemo izgubiti.

Kada je riječ o javnom nastupu, nije samo bitno imati šta reći. Jednako bitno, pa možda čak i bitnije je znati to reći. Sposobnost da izrazite ideju, jednako je važna kao i sam ideja. Jedna te ista stvar može biti rečena na dva potpuno različita načina i da proizvede dva potpuno različita rezultata. Ista stvar je i sa komunikacijom među ljudima. Vrlo je bitno kako i na koji način koristimo naše riječi.

Bio sam prvi razred osnovne škole. Tek upisao. Kao i svakom djetetu, sve mi je bilo zanimljivo. U zemlji tek prestala agresija i rat. Po prvi put vidim neke stvari, tek učim šta su. Šta dijete koje je četiri godine bilo u izloaciji od svijeta može znati? Prvi čas kada nas je učiteljica naučila da trebamo dići dva prsta kada hoćemo u wc, ja sam odmah digao dva prsta. Jer, eto ide mi se u wc.

Dođe čas i tjelesnog odgoja, tada fizičkog. Meni mama kupila ‘’starke’’. Stojeći u red za salu, mi djeca počeli smo da ispitujemo jedni druge kakve smo tene donijeli i da zavirujemo u ruksake i kese. Drug koji je stajao do mene kada je vidio moje tene, reče: ‘’A, starke’’. Ja kao iz topa: ‘’Nisu stare, nove su’’. ‘’Ama starke bolan.’’, opet će on meni. ‘’Boga mi nisu. Nove su. Mama mi jučer kupila.’’ I ko zna koliko bi to naduravanje među nama trajalo da nismo morali ući u salu. Tek poslije ja sam saznao da se te patike zovu ’’Starke’’.

Naravno, to je bila bezazlena dječija ‘’rasprava’’. Ali, nažalost ovakve rasprave vode se i među odraslim ljudima. Zar rasprava ne bi mogla teći ovako:
‘’A, Starke.’’
‘’Nisu Starke, nove su.’’
‘’Pardon, ja sam se pogrešno izrazio. Da, vidi se da su nove i super su. Nego, u narodu se takve patike nazivaju starke.’’
‘Ahaaa… E pa super. Vidiš nisam to znao… Hvala ti na informaciji.’’

Vrlo brzo planemo, bez da zastanemo, saslušamo drugu stranu sa razumijevanjem. Slušamo da bismo odgovorili, a ne da bismo shvatili i bili od koristi. Evo jedne lijepe price iz Rumijeve ‘’Mesnevije’’, koja upravo pokazuje tu razliku u načinu prenošenja jedne te iste poruke.

Neki kralj jedne večeri sanjao kako smo ispali svi zubi. Odmah ujutro zovne tumača da mu protumači san. Ovaj reče: ‘’Kralju, zubi predstavljaju vašu djecu. San znači da će vam sva djeca pomrijeti prije vas.’’ Kralj se razbijesni I odmah pogubi tumača. Zovnu zatim drugog, a taj čuvši za prethodni slučaj, reče: ‘’Dragi kralju, dato vam je nebrojeno blago i nagrada. Bog vas je počastio tako dugim I lijepim životom, da ćete živjeti najduže u svojoj porodici.’’ Kralju se svidi ovo tumačenje i naredi da se tumač nagradi.

Isti san, isto značenje, isti rezultat, ali potpuno drugačiji način govora. Sve možemo reći ili na fin ili na grub način. Do nas je.